Mladi aktivisti i aktivistkinje iz devet različitih političkih partija bili su učesnici 90. po redu Dijaloga “Mladi i veterani” Udruženja za podršku ratnim veteranima, porodicama i žrtvama rata “Pravi požar”, održanog u Sarajevu 10. oktobra, na Međunarodni dan mentalnog zdravlja.
Prekoputa njih našla su se trojica nekadašnjih vojnika, pripadnika tri vojske koji su u ratu ostali bez noge.
I ovim izdanjem dijaloga u okviru programa “Konstruktivna upotreba veteranskog iskustva” moderirala je stručna osoba – psihologinja, a ono je iznjedrilo brojne važne poruke o besmislu ratovanja i potaknulo mlade na razmišljanje.
Ratni vojni invalidi Goran Mičija, Jasim Mahmutović i Mirko Zečević Tadić govorili su iz vlastite perspektive o svojim životima prije 1992. godine, početku rata i mobilizaciji u vrijeme kada su dvojica od njih trojice bili maloljetni, a potom i brojnim drugim teškim temama, poukama i duhovima rata koji ih i danas prate.
“Pred rat sam bio mladić pun planova, a rat sam gledao samo u filmovima. Kada je krenula mobilizacija, nije bilo načina da se odupreš. Angažovan sam za služenje vojnog roka, iako nisam imao ni 18. Iz rata sam izašao kao invalid”, ispričao je jedan od učesnika.
Fizički najbolniji trenutak za sve trojicu njih bio je trenutak kada su ranjeni, ali gledanje pogibije druge osobe je događaj koji im je, kako su kazali, vječno ostao u glavi.
Mladi učesnici i učesnice dijaloga imali su brojna pitanja za ratne veterane, od onih o psihičkim posljedicama na njihove porodice do pitanja o kolektivnoj i individualnoj krivici, Haškom tribunalu, ali i o tome da li bi opet krenuli u rat.
“Oni koji, da bi ispunili vlastite interese, huškaju ratom, samo bih se možda njima suprotstavio na taj način”, kazao je jedan od veterana i pozvao na suprotstavljanje ratu i nasilju svih onih koji nisu počinili nikakve zločine. Svi drugi, jasni su ratni veterani, moraju biti sudski procesuirani i odgovarati za svoja nedjela.
Kada je riječ o budućnosti Bosne i Hercegovine i njenog društva, poručili su da su optimistični, iako su svjesni da treba proći još vremena i da su rane još svježe. Poželjeli su da se svi učesnici ovih radionica, ako jednog dana pomisle kako bi nešto trebalo riješiti nasiljem, sjete njihovih svjedočanstava i bolnih iskustava svih onih koji su na bilo koji način pogođeni ratom.
Spasoje Kulaga, osnivač Udruženja “Pravi požar”, izjavio je da mladi trebaju prepoznati traumu koja je ostala od rata, da bi razumjeli svoje roditelje koji imaju ratno iskustvo. Udruženje radi sa mladima od 16 do 28 godina i već devet godina ih uči da rat ne vodi ničemu dobrom.
“Mladi žele da čuju o ratnim dešavanjima. Želimo da kroz ove dijaloge radimo na prevenciji nasilja među mladima. Ratni veterani pričaju svoje životne priče i iz tih priča mladi saznaju kako obični ljudi prolaze u ratu i kakve posljedice rat ostavlja na njih i iz tog iskustva oni uče. Rat nije rješenje, nasilje nije rješenje i nije zanimljivo, već ostavlja velike posljedice i opteretilo je živote kako nas, tako i naših porodica i cijelog društva”, izjavio je Kulaga.
Da je to tako svjedoči i 30 veterana udruženih u “Pravi požar” koji svojim aktivizmom nastoje pomoći i sebi da prevaziđu noćne more i tegobe koje osjećaju.
Jedan od učesnika radionice u Sarajevu Omer Berbić poručio je veteranima da je njihova odluka da se aktiviraju u društvu na ovaj način herojska i da oni sada spašavaju ovu državu i mlade ove države.
Radionicu u Sarajevu realizovala je Fondacija “Boris Divković”. Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).