Trodnevnom radionicom u Doboju, održanom od 13. do 15. novembra 2026. godine, Udruženje za podršku ratnim veteranima i porodicama žrtava rata u Bosni i Hercegovini “Pravipožar” zatvorilo je poglavlje jednog od svojih najznačajnijih i najsnažnijih ciklusa. Završni skup uslijedio je nakon devet uspješnih radionica u devet gradova – Velikoj Kladuši, Tešnju, Bratuncu, Srebrenici, Višegradu, Prnjavoru, Prijedoru, Zenici i Bosanskom Petrovcu. Okupivši učesnice iz svih ovih sredina, susret je krunisao projekat “KUVI dijalozi – žene i trauma”, koji se provodio pod okriljem šireg projekta “Mostovi povjerenja – Unapređenje socijalne kohezije i otpornosti u Bosni i Hercegovini (SCORE)”.
Događaj je okupio jedinstvenu mješavinu iskustva i mladosti – iskusne mirovne aktivistkinje i srednjoškolke iz omladinskih organizacija – potvrđujući da istinski mostovi povjerenja nastaju tek onda kada se generacijske barijere sruše u sigurnom prostoru razgovora, empatije i uvažavanja.

Kroz pažljivo osmišljen program koji se nadovezao na rad s terena, učesnice su prošle put od ličnog iskustva do zajedničkog djelovanja. Počevši od otvorenog razgovora o nevidljivim posljedicama rata, sekundarnoj i transgeneracijskoj traumi koja se često prenosi u tišini porodica, proces je vodio ka prepoznavanju granica podrške i izgradnji lične otpornosti. Upravo to duboko razumijevanje tuđih perspektiva i rušenje međusobnih predrasuda poslužilo je kao temelj za završni korak – mapiranje zajedničkih vrijednosti i kreiranje lokalnih inicijativa i planova akcije koje mlade i iskusne aktivistkinje mogu zajedno provoditi u svojim sredinama.
Kada mladost sretne iskustvo
Ulazak u salu za mlade učesnice bio je ispunjen dozom iznenađenja. Naviknute na školske klupe i predavanja na kojima se uglavnom pasivno sluša, dolazak među žene s decenijama mirovnog aktivizma iza sebe donio je početnu nesigurnost.
“Prva reakcija je bila: ‘Šta ćemo mi ovdje raditi sa ovim tetama?’ Međutim, kada smo počele da se upoznajemo, shvatile smo da su one zapravo zvijezde u oblasti ženskog mirovnog aktivizma, a da su jako opuštene i dobronamjerne”, prenose mlade učesnice svoje prve utiske.

Trenerica Marijana Vujec ne krije da je bojazan postojala – spojiti generaciju praktično djece i žene koje nose duboko životno i mirovno iskustvo bio je ogroman izazov. Ipak, strah se raspršio već u prvim minutama.
“Kod mladih se uopšte nije osjetilo neiskustvo u ovim temama. Cilj je bio da se pokrenu, a njihova energija, zapažanja i otvorenost nadmašili su sva očekivanja“, istakla je Vujec.
Njena kolegica, psihologinja Azra Ibrahimović naglasila je dublju dimenziju procesa: “Svaki aktivizam zahtijeva hrabrost. Mirovni put nosi težinu i rizik, ali i lijepe osjećaje. Možda se s vama sutra neće slagati niko, ali to je OK – važno je da gradimo prostor bez osude”.
Žene izvan okvira traume su glas koji se mora čuti
Projekat se snažno suprotstavio praksi da se žene posmatraju isključivo kroz prizmu žrtve i traume. U Udruženju “Pravipožar”, kroz 15 godina rada sa veteranima, ali i mladima i ženama žrtvama rata, shvatili su da su žene u poslijeratnom društvu predugo čekale da dođe red na njih i njihov glas.

Iskustva s terena potvrđuju koliko su ovi susreti ljekoviti. Bosa Miletić, predsjednica Udruženja žena “Most” iz Višegrada, mirovna aktivistkinja s 30 godina staža koja je još 1998. godine krstarila ratom podijeljenim zonama, svjedoči o snazi ovakvih radionica: “Najteže je učiniti da se žena otvori. U našoj sredini žene izbjegavaju psihološku pomoć iz straha od okoline. Ali ove trenerice su na ranijoj radionici u Višegradu uspjele ono što niko nije – skromne i ćutljive žene su kroz razgovor došle do osmijeha od uha do uha. To su bili trenuci koji mijenjaju živote. Ja sam se pitala jesu li to one iste žene s kojima sam radila”.
Koliko imaš prijatelja, toliko imaš kuća
Na završnoj aktivnosti u Doboju, učesnice su u mješovitim grupama konkretizovale svoje ideje za promjene u njihovim zajednicama. Elma Selimanović iz Prnjavora sumirala je kolektivni osjećaj generacije: “Ne samo da je vrijedilo putovati, nego sam shvatila koliko se možemo umrežiti sa starijima, koliko istu patnju dijelimo i koliko snage ima u zajedničkom razgovoru. Otkrivamo nove izazove i pomažemo jedni drugima da prebrodimo traume”.
Njena kolegica Martina Beglerović izdvojila je misao koju nosi sa ovog druženja: “Ovdje sam čula poruku koja mi se jako svidjela, a to je da koliko imaš prijatelja, toliko kuća imaš u svakom dijelu svijeta”.

Svoje utiske podijelila je i Aiša Zaimović iz Tešnja, naglašavajući da su uspostavljeni kontakti najveće bogatstvo jer iz njih proizilaze novi planovi i teme na kojima će se zajedno raditi, a samo na taj način može se graditi otvoreno i zdravo društvo u BiH.
Završetak učešća u projektu SCORE i pogled u budućnost
Osnivač i predsjednik udruženja “Pravipožar” Spasoje Kulaga, sumirajući rezultate, istakao je ponos postignutim: “Krug organizacija koje sarađuju s nama ovim je premašio brojku od 100. Ovim je završeno učešće naše organizacije u okviru projekta SCORE, a sama zamisao pokazala se uspješnijom nego što smo očekivali. Dokaz tome je i činjenica da smo, zahvaljujući ogromnom interesu mladih, uspjeli organizovati i jednu dodatnu radionicu koja prvobitno nije bila u planu”.
Završnica u Doboju nije označila kraj aktivnosti, već predstavlja poziv na akciju jer se transgeneracijska trauma liječi dijalogom, solidarnošću i stvaranjem prostora u kojem su žene i mladi nosioci stabilnosti, mira i društvenog napretka u Bosni i Hercegovini.
Projekat “KUVI Dijalozi – žene i trauma” realizuje se u okviru projekta “Mostovi povjerenja – Unapređenje socijalne kohezije i otpornosti u Bosni i Hercegovini (SCORE)”. Projekat SCORE, vrijedan 1,5 miliona američkih dolara, finansira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Danske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini. SCORE projekat ima za cilj jačanje društvene kohezije i otpornosti kroz izgradnju povjerenja, razumijevanja i saradnje među ljudima i institucijama širom BiH.