Trodnevnom radionicom u Doboju, održanom od 13. do 15. studenog 2026, Udruga za podršku ratnim veteranima i obiteljima žrtava rata u Bosni i Hercegovini „Pravipožar“ zatvorila je poglavlje jednog od svojih najznačajnijih i najsnažnijih ciklusa. Završni sastanak uslijedio je nakon devet uspješnih radionica u devet gradova – Velikoj Kladuši, Tešnju, Bratuncu, Srebrenici, Višegradu, Prnjavoru, Prijedoru, Zenici i Bosanskom Petrovcu. Okupivši sudionike iz svih ovih sredina, sastanak je okrunio projekt „KUVI dijalozi – Žene i trauma“, koji je proveden pod okriljem šireg projekta „Mostovi povjerenja – Poboljšanje društvene kohezije i otpornosti u Bosni i Hercegovini (SCORE)“.

Događaj je okupio jedinstvenu mješavinu iskustva i mladosti – iskusne mirovne aktiviste i srednjoškolce iz omladinskih organizacija – potvrđujući da se pravi mostovi povjerenja stvaraju samo kada se generacijske barijere ruše u sigurnom prostoru razgovora, empatije i poštovanja.

Kroz pažljivo osmišljen program koji je bio povezan s terenskim radom, sudionice su prešle od osobnog iskustva do kolektivne akcije. Počevši od otvorenog razgovora o nevidljivim posljedicama rata, sekundarnoj i transgeneracijskoj traumi koja se često prenosi u tišini obitelji, proces je doveo do prepoznavanja granica podrške i izgradnje osobne otpornosti. Upravo to duboko razumijevanje tuđih perspektiva i razbijanje međusobnih predrasuda poslužilo je kao temelj za završni korak – mapiranje zajedničkih vrijednosti i stvaranje lokalnih inicijativa i akcijskih planova koje mlade i iskusne aktivistice mogu zajedno provoditi u svojim zajednicama.

Kada mladost sretne iskustvo

Ulazak u dvoranu za mlade sudionice bio je ispunjen dozom iznenađenja. Naviknute na školske klupe i predavanja gdje se uglavnom pasivno sluša, dolazak među žene s desetljećima mirovnog aktivizma iza sebe donio je početnu nesigurnost.

“Prva reakcija bila je: ‘Što ćemo ovdje s ovim tetama?’“ Međutim, kada smo se počele upoznavati, shvatile smo da su one zapravo zvijezde na području ženskog mirovnog aktivizma, te da su bile vrlo opuštene i dobronamjerne“, dijele svoje prve dojmove mlade sudionice.

Trenerica Marijana Vujec ne krije da je postojala strepnja – okupiti generaciju praktično djece i žena koje imaju duboko životno i mirovno iskustvo bio je ogroman izazov. Međutim, strah se raspršio već u prvim minutama.

“Kod mladih se uopće nije osjećalo neiskustvo u ovim temama. Cilj je bio pokrenuti ih, a njihova energija, zapažanja i otvorenost nadmašili su sva očekivanja“, rekla je Vujec.

Njezina kolegica, psihologinja Azra Ibrahimović, naglasila je dublju dimenziju procesa: “Svaki aktivizam zahtijeva hrabrost. Mirovni put nosi težinu i rizik, ali i lijepe osjećaje. Možda se nitko sutra neće složiti s vama, ali to je u redu – važno je da gradimo prostor bez osuđivanja.”

Žene izvan okvira traume su glas koji se mora čuti

Projekt se snažno usprotivio praksi promatranja žena isključivo kroz prizmu žrtve i traume. U Udruženju “Pravipožar”, kroz 15 godina rada sa veteranima, ali i mladima i ženama žrtvama rata, shvatili su da su žene u poslijeratnom društvu predugo čekale da dođe red na njih i njihov glas.

Iskustva s terena potvrđuju koliko su ovi susreti ljekoviti. Bosa Miletić, predsjednica Udruge žena “Most” iz Višegrada, mirovna aktivistica sa 30 godina iskustva koja je još 1998. godine krstarila ratom podijeljenim zonama, svjedoči o snazi ovakvih radionica: “Najteže je učiniti da se žena otvori. U našoj sredini žene izbjegavaju psihološku pomoć iz straha od okoline. Ali ove trenerice su na ranijoj radionici u Višegradu uspjele ono što niko nije – skromne i ćutljive žene su kroz razgovor došle do osmijeha od uha do uha. To su bili trenuci koji mijenjaju živote. Ja sam se pitala jesu li to one iste žene s kojima sam radila”.

Koliko imaš prijatelja, toliko imaš kuća

Na završnoj aktivnosti u Doboju, sudionice su u mješovitim grupama konkretizirale svoje ideje za promjene u njihovim zajednicama. Elma Selimanović iz Prnjavora sumirala je kolektivni osjećaj generacije: “Ne samo da je vrijedilo putovati, već sam shvatila koliko se možemo umrežiti sa starijima, koliko istu patnju dijelimo i koliko snage ima u zajedničkom razgovoru. Otkrivamo nove izazove i pomažemo jedni drugima da prebrodimo traume”.

Njezina kolegica Martina Beglerović izdvojila je misao koju nosi s ovog okupljanja: “Ovdje sam čula poruku koja mi se jako svidjela, a to je da koliko imaš prijatelja, toliko kuća imaš u svakom dijelu svijeta”.

Svoje dojmove podijelila je i Aiša Zaimović iz Tešnja, naglašavajući da su uspostavljeni kontakti najveće bogatstvo jer iz njih proizilaze novi planovi i teme na kojima će se zajedno raditi, a samo na taj način može se graditi otvoreno i zdravo društvo u BiH.

Završetak učešća u projektu SCORE i pogled u budućnost

Osnivač i predsjednik Udruge “Pravipožar” Spasoje Kulaga, sumirajući rezultate, istakao je ponos postignutim: “Krug organizacija koje surađuju s nama sada je premašio brojku od 100. Ovim je završeno sudjelovanje naše organizacije u okviru projekta SCORE, a sama zamisao pokazala se uspješnijom nego što smo očekivali. Dokaz tome je i činjenica da smo, zahvaljujući ogromnom interesu mladih, uspjeli organizirati i jednu dodatnu radionicu koja prvobitno nije bila u planu”.

Završnica u Doboju nije označila kraj aktivnosti, već predstavlja poziv na akciju jer se transgeneracijska trauma liječi dijalogom, solidarnošću i stvaranjem prostora u kojem su žene i mladi nositelji stabilnosti, mira i društvenog napretka u Bosni i Hercegovini.

Projekt “KUVI Dijalozi – žene i trauma” realizira se u okviru projekta “Mostovi povjerenja – Unapređenje socijalne kohezije i otpornosti u Bosni i Hercegovini (SCORE)”. Projekat SCORE, vrijedan 1,5 milijuna američkih dolara, financira Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Danske, a provodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) u Bosni i Hercegovini. SCORE projekat ima za cilj jačanje društvene kohezije i otpornosti kroz izgradnju povjerenja, razumijevanja i suradnje među ljudima i institucijama diljem BiH.