Mladi aktivisti iz devet različitih političkih stranaka bili su sudionici 90. dijaloga “Mladi i veterani” Udruge za potporu braniteljima, obiteljima i žrtvama rata “Pravi požar”, održanog u Sarajevu 10. listopada, na Međunarodni dan mentalnog zdravlja.
Preko puta njih bila su tri bivša vojnika, pripadnika tri vojske koji su u ratu ostali bez nogu.

Ovim izdanjem dijaloga u okviru programa “Konstruktivna uporaba veteranskog iskustva” moderirala je stručna osoba – psihologinja, a generiralo je niz važnih poruka o besmislu ratovanja i potaknulo mlade na razmišljanje.

Ratni vojni invalidi Goran Mičija, Jasim Mahmutović i Mirko Zečević Tadić govorili su iz vlastite perspektive o svojim životima prije 1992. godine, početku rata i mobilizaciji u vrijeme kada su dvojica od njih trojice bili maloljetnici, a potom i mnogim drugim teškim temama, poukama i duhovima rata koji ih prate i danas.

“Prije rata bio sam mladić prepun planova, a rat sam gledao samo u filmovima. Kad je započela mobilizacija, nije bilo načina da se odupreš. Angažiran sam na služenje vojnog roka, iako nisam imao ni 18. Iz rata sam izašao kao invalid”, ispričao je jedan od sudionika.
Fizički najbolniji trenutak za sve trojicu bio je trenutak kada su ranjeni, ali promatranje smrti druge osobe događaj je koji im je, kako su kazali, vječno ostao u glavi.

Mladi sudionici i sudionice dijaloga imali su brojna pitanja za branitelje, od onih o psihološkim posljedicama na njihove obitelji do pitanja o kolektivnoj i individualnoj krivnji, Haaškom sudu, ali i o tome da li bi opet krenuli u rat.

“Onima koji, kako bi ostvarili vlastite interese, huškaju ratom, samo bih se možda njima suprotstavio na taj način”, rekao je jedan od branitelja, pozivajući na suprotstavljanje ratu i nasilju svih koji nisu počinili nijedan zločin. Svi ostali, ratni veterani su jasni, moraju biti procesuirani i odgovarati za svoja nedjela.

Kada je riječ o budućnosti Bosne i Hercegovine i njenog društva, rekli su da su optimisti, iako su svjesni da treba proći više vremena i da su rane još svježe. Poželjeli su da se svi sudionici ovih radionica, ako jednog dana pomisle da nešto treba riješiti nasiljem, sjećaju njihovih svjedočenja i bolnih iskustava svih koji su na bilo koji način pogođeni ratom.

Spasoje Kulaga, osnivač Udruge “Pravi požar”, izjavio je da bi mladi trebali prepoznati traumu preostalu iz rata, kako bi razumjeli svoje roditelje koji imaju ratnog iskustva. Udruga radi s mladima od 16 do 28 godina i već ih devet godina podučava da rat ne vodi ničemu dobrom.

“Mladi žele čuti o ratnim deašavanjima. Želimo kroz ove dijaloge raditi na prevenciji nasilja među mladima. Ratni veterani pričaju svoje životne priče i iz tih priča mladi saznaju kako obični ljudi prolaze u ratu i kakve posljedice rat na njih ostavlja i iz tog iskustva oni uče. Rat nije rješenje, nasilje nije rješenje i nije zanimljiv, već ostavlja velike posljedice i opterećuje živote kako nas, tako i naših obitelji i cijelog društva “, rekao je Kulaga.

Da je tome tako svjedoči i 30 veterana udruženih u “Pravi požar” koji si svojim aktivizmom pokušavaju pomoći u prevladavanju noćnih mora i poteškoća koje osjećaju.
Jedan od učesnika radionice u Sarajevu Omer Berbić poručio je veteranima da je njihova odluka da na ovaj način budu aktivni u društvu herojska i da sada spašavaju ovu zemlju i mlade ove zemlje.

Radionicu u Sarajevu realizirala je Zaklada “Boris Divković”. Projekt se provodi uz potporu programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji provodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz financijsku potporu Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).