U vezi s incidentom koji se dogodio 12. kolovoza u kompleksu SRC-a „Bazeni Džungla“ u Doboju, gdje je skupina maloljetnika uzvikivala uvredljive sadržaje vezane uz ratnu prošlost i stradanje u Srebrenici, Udruga „Pravipozhar“ želi ukazati na dublji društveni kontekst takvih pojava.
Ovakvi incidenti nisu izolirani slučajevi, već odraz šireg problema: mladi ljudi u svim dijelovima Bosne i Hercegovine i dalje odrastaju opterećeni ratnom prošlošću i narativima o nasilju koji su, tri desetljeća nakon rata, još uvijek prisutni u našem društvu – kroz obitelj, medije, politiku i okruženje u kojem se svakodnevno kreću. Nasilni jezik i sadržaji koje mladi usvajaju rijetko su izraz vlastitih uvjerenja, već su posljedica okruženja koje im ne nudi alternativne, konstruktivne modele suočavanja s prošlošću.
Ovo je jasan pokazatelj da institucije na svim razinama u Bosni i Hercegovini moraju znatno više ulagati u sustavnu prevenciju nasilja među mladima – kroz obrazovanje, kulturu dijaloga i programe koji mlade uče kritičkom stavu prema nasilju iz nedavne prošlosti, umjesto da ih prepuštaju narativima svakodnevnih sukoba.
Udruga za podršku ratnim veteranima, obiteljima i žrtvama rata u Bosni i Hercegovini “Pravipožar” iz Dervente već petnaest godina aktivno radi s mladima diljem Bosne i Hercegovine upravo na prevenciji takvih pojava. Kroz program KUVI dijalozi (Konstruktivna upotreba iskustva veterana) organizirano je više od 160 dijaloga između mladih i ratnih veterana iz sve tri vojne formacije, u kojima je sudjelovalo oko 5000 mladih. Kroz izravne, osobne i nepolitičke razgovore s ljudima koji su rat doživjeli iz prve ruke, mladima se pruža prilika da razbiju ratne mitove, razviju empatiju prema drugim etničkim skupinama i izgrade kritički stav prema nasilju – umjesto da ratnu prošlost doživljavaju kroz slogane i uvrede.
Prema našem iskustvu, “Pravipožar” je trenutno jedina organizacija u Bosni i Hercegovini koja na tako specifičan i sustavan način – kroz izravan dijalog između veterana i mladih – radi na prevenciji nasilja i međugeneracijskom razumijevanju.
Događaj u Doboju treba shvatiti kao podsjetnik da ovakav rad ne smije ostati izoliran i prepušten pojedinačnim organizacijama, već da je društvu potrebna šira, sistemska podrška za izgradnju kulture dijaloga među mladima.
